Moje učiteljevanje: Dragojlino svjedočanstvo vremena

U 2025. godini obilježava se 150. obljetnica smrti Dragojle Jarnević (1812–1875). Tom prigodom Ogranak Matice hrvatske u Karlovcu i Državni arhiv u Karlovcu, a na poticaj Matice hrvatske, održali su 9. prosinca okrugli stol posvećen spomenutom jubileju. U okviru događanja predstavljen je i netom objavljen rukopis Moje učiteljevanje koji se u izvorniku čuva u Osobnom arhivskom fondu Dragojle Jarnević (sign. HR-AHAZU-KN-77), Zbirci osobnih i obiteljskih arhivskih fondova, Arhiva Odsjeka za povijest hrvatske književnosti, Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU. Veću je pozornost dobio prvi put 2023. kada je karlovačkoj javnosti predstavljen u okviru Zavičajne čajanke, u organizaciji Gradske knjižnice. Ovim poduhvatom nastavljen je niz objavljivanja Dragojlinih rukopisa, započet još 2000. objavom monumentalnoga Dnevnika radom i marom Irene Lukšić, također u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Karlovcu. Prije deset godina Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“ te Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu objavili su roman Dva pira, a već godinu dana nakon toga, karlovačka Gradska knjižnica objavljuje i novelističku zbirku Domorodne poviesti. Trideset i devet stranica rukopisa Učiteljevanja prepisala je Ana Batinić, koja je ujedno i autorica Predgovora. Na suradnji zahvaljujemo i Vanji Budišćaku koji nam je pružio uvid u autograf.

Sudionici okruglog stola Ana Batinić, Marina Marinković, Dubravka Brezak Stamać, Antonio Bosio i Hrvojka Božić

Okrugli stol održan je u prostoru karlovačkoga Arhiva, na istom mjestu na kojem je postavljena i izložba Iz povijesti karlovačkog školstva. Uzevši u obzir činjenicu da se tekst u najvećoj mjeri reflektira na Dragojlino iskustvo podučavanja mladih djevojaka, poveznica Arhiva i izložbe s trenutkom objave ovoga djela razvidna je sama po sebi. Brojnu je publiku na početku pozdravila Cvijeta Pavlović, a u nastavku je govorilo petero sudionika: Dubravka Brezak Stamać, Ana Batinić, Hrvojka Božić, Marina Marinković te Antonio Bosio.

Zapis Moje učiteljevanje još je jedno Dragojlino svjedočanstvo vremena u kojem je živjela, prikaz objektivnih pokazatelja svakodnevice polovicom 19. stoljeća s umetnutim impresijama i drugim osobnim crticama, neizostavnima u diskursu ove spisateljice. Osim što dokumentira zbilju te nam pruža pogled u tada prevladavajući svjetonazor o položaju mladih djevojaka i njihovim (ne)mogućnostima obrazovanja, koji je Dragojla svesrdno nastojala promijeniti, djelo donosi i vrijedne podatke o procesima prihvaćanja hrvatskoga jezika čija je kodifikacija tek bila u povojima, o dugom putu koji je, i Dragojlinom zaslugom, hrvatski jezik prošao na putu prema statusu standardnoga jezika. Izdvajamo ovdje samo jedan citat iz Učiteljevanja kojim autorica iznosi svoj ilirski zanos, a koji se može preslikati i na sve ostale aktere toga pokreta: „Netrebam vam kazati da od toga dana (od trenutka objave Gajeva pravopisa, nap. ur.) postade Gaj mojim uzorom, pa da svaki list njegova izdanja osobitom pomnjom čitah, i sva tumačenja u Danici na pamet naučih. Niemačke knjige strpah sada na policu, pa se laćah hrvatskih. Svaku novo izišavšu hrvatsku knjigu imao mi otac nabaviti, a ja proučih sve, preklapaj pa pregledaj svaku praznu uru njihov sadržaj i neutrudi se nikad birati med iz njihova cvieća.“

Moje učiteljevanje djelo je koje će biti zanimljivo štivo mnogim zaljubljenicima u lokalnu povijest, ali i onima koji su okupirani širom slikom stanja društva 19. stoljeća, lingvistima koji u njemu mogu naći izvor jezičnih podataka, prosvjetnim djelatnicima te uopće svima onima koji naprosto cijene trud koji je Dragojla Jarnević (ne)svjesno utkala u njegovanje lokalne kulturne baštine.